Zelena točka
Green dot
Što je »Zelena točka«?
Zelena točka predstavlja oznaku (zaštićeni znak, žig) koji se stavlja na ambalažu proizvoda, a koji daje do znanja krajnjem potrošaču da, nakon što proizvod bude potrošen, a ambalaža odbačena, postoji sustav koji će se za tu ambalažu pobrinuti - prikupiti ju te ju oporabiti.
Znak Zelena točka međunarodno je zaštićeni žig registriran pri WIPO (http://www.wipo.int) te je kao takav zaštićen i za područje Republike Hrvatske kod Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo (http://www.dziv.hr) pod brojevima 585713, 585714, 653449 i 653450.
Zelena točka, kao sustav zbrinjavanja ambalažnog otpada, počeo se primjenjivati osamdesetih godina prošlog stoljeća u Njemačkoj. Sustav je ubrzo postao popularan te se proširio velikim dijelom Europe, pa i šire.
S obzirom na stečenu popularnost, vlasnik znaka Zelene točke - njemačka tvrtka D.S.D. odlučila je prepustiti gospodarenje i koordinaciju uporabe Znaka izvan Njemačke nadnacionalnoj, krovnoj udruzi - PRO-EUROPE iz Brisela.
PRO-EUROPE od tada podijeljuje licencije na sustav i uporabu Znaka za pojedine europske države, a potom i drugdje (npr. Green Dot America).
Svaka država ima jednu, nacionalnu, tvrtku koja je ekskluzivni nositelj prava na Znak, ta je tvrtka ovlaštena stvoriti sustav oporabe Zelene točke na području svoje države, kao i sklapati ugovore s pojedinim tvrtkama-korisnicama te regulirati samu uporabu Znaka na svojem području.
Zelena točka ravna se po načelu plasmana robe - dakle ne prema mjestu proizvodnje, nego prema mjestu konzumacije proizvoda. Svaka je uporaba Znaka, stoga, bez prethodnog izričitog dopuštenja vlasnika Znaka ili njegovog predstavnika nedopustiva.
Obzirom da se sustav rukovodi načelom krajnjeg plasmana proizvoda, pojedina nacionalna organizacija kontrolira one proizvode koji su plasirani na tržište dotične države i koje na sebi sadrže navedeni znak bez obzira gdje su proizvodi proizvedeni (domaća proizvodnja ili uvoz). Za uvezenu robu sa Zelenom točkom, korištenje Znaka nije plaćeno u državi iz koje je proizvod uvezen jer proizvod nije bio plasiran na tamošnje tržište. Slijedom iste logike, npr. hrvatski proizvođač, koji na svoje proizvode stavlja Zelenu točku, a svoje proizvode u 100% iznosu izvozi, nije predmet interesa Eko-Ozre d.o.o.
Svaki korisnik znaka Zelene točke, a to je pravna osoba koja prva stavlja proizvod označen Znakom na tržište Republike Hrvatske (uvoznici na uvezenim proizvodima, a domaći proizvođači na vlastitim) trebao bi regulirati svoj status korisnika Znaka - bilo tako da potpiše podlicencijski ugovor s Eko-Ozrom o pravu na korištenje Znaka, bilo da ukloni Znak s proizvoda koje plasira na hrvatsko tržište.