Eko-Ozra

Što je »Zelena točka«?

Zelena točka predstavlja oznaku (zaštićeni znak, žig) koji se stavlja na ambalažu proizvoda, a koji daje do znanja krajnjem potrošaču da, nakon što proizvod bude potrošen, a ambalaža odbačena, postoji sustav koji će se za tu ambalažu pobrinuti - prikupiti ju te ju oporabiti.

Znak Zelena točka međunarodno je zaštićeni žig registriran pri WIPO (http://www.wipo.int) te je kao takav zaštićen i za područje Republike Hrvatske kod Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo (http://www.dziv.hr) pod brojevima 585713, 585714, 653449 i 653450.

Povijest

Zelena točka, kao sustav zbrinjavanja ambalažnog otpada, počeo se primjenjivati osamdesetih godina prošlog stoljeća u Njemačkoj. Sustav je ubrzo postao popularan te se proširio velikim dijelom Europe, pa i šire.

S obzirom na stečenu popularnost, vlasnik znaka Zelene točke - njemačka tvrtka D.S.D. odlučila je prepustiti gospodarenje i koordinaciju uporabe Znaka izvan Njemačke nadnacionalnoj, krovnoj udruzi - PRO-EUROPE iz Brisela.

PRO-EUROPE od tada podijeljuje licencije na sustav i uporabu Znaka za pojedine europske države, a potom i drugdje (npr. Green Dot America).

Struktura »Zelene točke«

Svaka država ima jednu, nacionalnu, tvrtku koja je ekskluzivni nositelj prava na Znak, ta je tvrtka ovlaštena stvoriti sustav oporabe Zelene točke na području svoje države, kao i sklapati ugovore s pojedinim tvrtkama-korisnicama te regulirati samu uporabu Znaka na svojem području.

Zelena točka ravna se po načelu plasmana robe - dakle ne prema mjestu proizvodnje, nego prema mjestu konzumacije proizvoda.

Bitno je, također napomenuti da Zelena točka slijedi načelo dragovoljnog sporazuma, što znači da nigdje gdje je uspostavljen sustav Zelene točke taj sustav nema monopol niti ne predstavlja jedini i isključiv izbor za oporabu ambalažnog otpada.

»Zelena točka« u Hrvatskoj

U srpnju 2006. Eko-Ozra postala je, a prvenstveno za račun svojih osnivača, ekskluzivnom nositeljicom licencije na znak Zelene točke za područje Republike Hrvatske.

Nakon stanovitog razdoblja u kojem je obavještavala javnost o novonastaloj situaciji (putem tiskovne konferencije te dopisa pojedinim tvrtkama) Eko-Ozra započela je s registracijom korisnika znaka Zelene točke na području Republike Hrvatske.

Pravna strana

Znak Zelene točke se, naime, prvenstveno putem uvezenih proizvoda ali i proizvoda domaćih proizvođača, koristio na hrvatskom tržištu od samih njezinih početaka - i to neovlašteno.

Svaki korisnik znaka Zelene točke, a to je pravna osoba koja prva stavlja proizvod označen Znakom na tržište Republike Hrvatske (uvoznici na uvezenim proizvodima, a domaći proizvođači na vlastitim) trebao bi regulirati svoj status korisnika Znaka - bilo tako da potpiše podlicencijski ugovor s Eko-Ozrom o pravu na korištenje Znaka, bilo da ukloni Znak s proizvoda koje plasira na hrvatsko tržište.

S obzirom da je po postojećim propisima u Republici Hrvatskoj ambalažni otpad nacionaliziran i da je država uspostavila vlastiti monopol na području zbrinjavanja ambalažnog otpada te da dragovoljni sporazum nije dopušten baš kao niti alternativni sustavi zbrinjavanja ambalažnog otpada, Zelena točka u Hrvatskoj u ovom trenutku, na žalost, nije niti može biti sustav zbrinjavanja ambalažnog otpada.

Činjenica, međutim, ostaje da je znak Zelene točke zaštićeni znak (žig) i to kako međunarodnim pravom i registracijom tako i po hrvatskim propisima te se ne može neovlasno koristiti.

Svaka je uporaba Znaka, stoga, bez prethodnog izričitog dopuštenja vlasnika Znaka ili njegovog predstavnika (za Hrvatsku - Eko-Ozra) nedopustiva.

U svojim je nastojanjima da uvede red na hrvatskom tržištu Eko-Ozra dobila i potporu Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja koja nije našla ništa sporno u postupcima Eko-Ozre te se Mišljenjem od 24. rujna 2007., de facto, proglasila nenadležnom.

Naknade za korištenje Znaka

U slučaju regulacije statusa korištenja Znaka za područje Republike Hrvatske (t.j. potpisivanja ugovora o podlicenciji) ovlašteni korisnici Znaka plaćaju godišnju paušalnu naknadu određenu prema veličini gospodarskog subjekta, a kako ih je klasificrala Hrvatska gospodarska komora.

Vezu na stranice Registra poslovnih subjekata HGK možete naći ovdje.


Zelena točka Što je »Zelena točka« Povijest Struktura »Zelene točke« »Zelena točka« u Hrvatskoj Pravna strana Naknade		Što je »Zelena točka«? Zelena točka predstavlja oznaku (zaštićeni znak, žig) koji se stavlja na ambalažu proizvoda, a koji daje do znanja krajnjem potrošaču da, nakon što proizvod bude potrošen, a ambalaža odbačena, postoji sustav koji će se za tu ambalažu pobrinuti - prikupiti ju te ju oporabiti. Znak Zelena točka međunarodno je zaštićeni žig registriran pri WIPO (http://www.wipo.int) te je kao takav zaštićen i za područje Republike Hrvatske kod Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo (http://www.dziv.hr) pod brojevima 585713, 585714, 653449 i 653450. Povijest Zelena točka, kao sustav zbrinjavanja ambalažnog otpada, počeo se primjenjivati osamdesetih godina prošlog stoljeća u Njemačkoj. Sustav je ubrzo postao popularan te se proširio velikim dijelom Europe, pa i šire. S obzirom na stečenu popularnost, vlasnik znaka Zelene točke - njemačka tvrtka D.S.D. odlučila je prepustiti gospodarenje i koordinaciju uporabe Znaka izvan Njemačke nadnacionalnoj, krovnoj udruzi - PRO-EUROPE iz Brisela. PRO-EUROPE od tada podijeljuje licencije na sustav i uporabu Znaka za pojedine europske države, a potom i drugdje (npr. Green Dot America). Struktura »Zelene točke« Svaka država ima jednu, nacionalnu, tvrtku koja je ekskluzivni nositelj prava na Znak, ta je tvrtka ovlaštena stvoriti sustav oporabe Zelene točke na području svoje države, kao i sklapati ugovore s pojedinim tvrtkama-korisnicama te regulirati samu uporabu Znaka na svojem području. Zelena točka ravna se po načelu plasmana robe - dakle ne prema mjestu proizvodnje, nego prema mjestu konzumacije proizvoda. Bitno je, također napomenuti da Zelena točka slijedi načelo dragovoljnog sporazuma, što znači da nigdje gdje je uspostavljen sustav Zelene točke taj sustav nema monopol niti ne predstavlja jedini i isključiv izbor za oporabu ambalažnog otpada. »Zelena točka« u Hrvatskoj U srpnju 2006. Eko-Ozra postala je, a prvenstveno za račun svojih osnivača, ekskluzivnom nositeljicom licencije na znak Zelene točke za područje Republike Hrvatske. Nakon stanovitog razdoblja u kojem je obavještavala javnost o novonastaloj situaciji (putem tiskovne konferencije te dopisa pojedinim tvrtkama) Eko-Ozra započela je s registracijom korisnika znaka Zelene točke na području Republike Hrvatske. Pravna strana Znak Zelene točke se, naime, prvenstveno putem uvezenih proizvoda ali i proizvoda domaćih proizvođača, koristio na hrvatskom tržištu od samih njezinih početaka - i to neovlašteno. Svaki korisnik znaka Zelene točke, a to je pravna osoba koja prva stavlja proizvod označen Znakom na tržište Republike Hrvatske (uvoznici na uvezenim proizvodima, a domaći proizvođači na vlastitim) trebao bi regulirati svoj status korisnika Znaka - bilo tako da potpiše podlicencijski ugovor s Eko-Ozrom o pravu na korištenje Znaka, bilo da ukloni Znak s proizvoda koje plasira na hrvatsko tržište. S obzirom da je po postojećim propisima u Republici Hrvatskoj ambalažni otpad nacionaliziran i da je država uspostavila vlastiti monopol na području zbrinjavanja ambalažnog otpada te da dragovoljni sporazum nije dopušten baš kao niti alternativni sustavi zbrinjavanja ambalažnog otpada, Zelena točka u Hrvatskoj u ovom trenutku, na žalost, nije niti može biti sustav zbrinjavanja ambalažnog otpada. Činjenica, međutim, ostaje da je znak Zelene točke zaštićeni znak (žig) i to kako međunarodnim pravom i registracijom tako i po hrvatskim propisima te se ne može neovlasno koristiti. Svaka je uporaba Znaka, stoga, bez prethodnog izričitog dopuštenja vlasnika Znaka ili njegovog predstavnika (za Hrvatsku - Eko-Ozra) nedopustiva. U svojim je nastojanjima da uvede red na hrvatskom tržištu Eko-Ozra dobila i potporu Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja koja nije našla ništa sporno u postupcima Eko-Ozre te se Mišljenjem od 24. rujna 2007., de facto, proglasila nenadležnom. Naknade za korištenje Znaka U slučaju regulacije statusa korištenja Znaka za područje Republike Hrvatske (t.j. potpisivanja ugovora o podlicenciji) ovlašteni korisnici Znaka plaćaju godišnju paušalnu naknadu određenu prema veličini gospodarskog subjekta, a kako ih je klasificrala Hrvatska gospodarska komora. Vezu na stranice Registra poslovnih subjekata HGK možete naći ovdje.

2005-2008 © Eko-Ozra d.o.o. Sva prava pridržana.